Koliko vitalnih znakova? Sveobuhvatno istraživanje parametara vitalnih znakova u modernoj medicini

U zdravstvu, vitalni znakovi predstavljaju ključni aspekt praćenja pacijenata. Ova temeljna mjerenja daju bitne uvide u fiziološki status pojedinca, često ukazujući na rane znakove bolesti, stresa ili oporavka. Povijesno gledano, vitalni znakovi uključivali su mali, dobro definiran skup parametara, ali kako je medicinska znanost napredovala, pitanje koliko vitalnih znakova postoji? postalo je složenije. Danas pojam vitalni znakovi ne obuhvaća samo tradicionalna četiri, već je proširen i na nove parametre koji odražavaju dublje razine zdravlja i bolesti. Ovaj se članak bavi poviješću, značajem i trenutnim razumijevanjem vitalnih znakova, istražujući i klasična mjerenja i razvoj dodatnih metrika koje se smatraju ključnima u modernoj zdravstvenoj skrbi.

Tradicionalni vitalni znakovi

Povijesno gledano, četiri primarna vitalna znaka koja su univerzalno prihvaćena u kliničkoj praksi uključuju:

• Tjelesna temperatura
• Otkucaji srca (puls)
• Brzina disanja
• Krvni tlak

Ovi su pokazatelji ključni u gotovo svakoj zdravstvenoj ustanovi, od rutinskih fizičkih pregleda do hitne pomoći.

Tjelesna temperatura izravni je pokazatelj tjelesne toplinske regulacije i jedan je od najranije zabilježenih vitalnih znakova. Normalna tjelesna temperatura u prosjeku je oko 98,6°F (37°C), iako varira ovisno o čimbenicima kao što su doba dana, dob i individualne brzine metabolizma. Povišena tjelesna temperatura ili groznica često signalizira infekciju ili upalni proces, dok hipotermija (niska tjelesna temperatura) može ukazivati ​​na izloženost hladnom okruženju, sepsu ili teška metabolička stanja.

Broj otkucaja srca mjera je broja otkucaja srca u minuti i odražava ukupnu funkciju kardiovaskularnog sustava. Normalan broj otkucaja srca u mirovanju za odrasle kreće se između 60 i 100 otkucaja u minuti (bpm. Abnormalnosti u otkucajima srca, kao što su bradikardija (nizak broj otkucaja srca) ili tahikardija (visok broj otkucaja srca), mogu signalizirati srčana, respiratorna ili sistemska stanja.

Brzina disanja odnosi se na broj udisaja koje osoba napravi u minuti. Normalni raspon je obično između 12 do 20 udisaja u minuti za zdravu odraslu osobu u mirovanju. Odstupanja od ovog raspona mogu ukazivati ​​na respiratorni distres, tjeskobu, metaboličku neravnotežu ili čak teža stanja poput kronične opstruktivne plućne bolesti (KOPB) ili astme.

Krvni tlak ključna je mjera sile kojom krv djeluje na stijenke arterija. Bilježi se kao dva broja: sistolički (tlak kada srce kuca) i dijastolički (tlak kada srce miruje između otkucaja. Normalan krvni tlak za odrasle je oko 120/80 mmHg. Visoki krvni tlak (hipertenzija) glavni je faktor rizika za kardiovaskularne bolesti, dok nizak krvni tlak (hipotenzija) može dovesti do vrtoglavice, nesvjestice ili šoka u teškim slučajevima.

Prošireni vitalni znakovi

Iako tradicionalna četiri vitalna znaka ostaju temeljna, napredak u medicinskoj znanosti doveo je do prepoznavanja dodatnih parametara kao vitalnih u mnogim kontekstima. Ovi prošireni vitalni znakovi često pružaju dublji uvid u stanje pacijenta, poboljšavajući dijagnostičku točnost i omogućujući personaliziraniju skrb. Među ovim novijim mjernim podacima su:

• Zasićenost kisikom (SpO2)
• Razina boli
• Glukoza u krvi
• Razina svijesti

Zasićenost kisikom odnosi se na postotak hemoglobina u krvi koji je zasićen kisikom. Mjeri se pomoću pulsnog oksimetra, neinvazivnog uređaja koji se pričvršćuje na pacijentov prst ili ušnu resicu. Normalno očitanje SpO2 obično je između 95% i 100%. Niska zasićenost kisikom, poznata kao hipoksemija, kritičan je znak respiratornih ili srčanih stanja, što ukazuje na potrebu za hitnom intervencijom. Praćenje SpO2 postalo je posebno važno u stanjima kao što je COVID19, gdje tiha hipoksemija (niska razina kisika bez simptoma) može prethoditi respiratornom zatajenju.

Bol je subjektivno iskustvo, ali se često tretira kao vitalni znak zbog značajnog utjecaja na dobrobit pacijenta i ishode liječenja. Bol se obično mjeri pomoću numeričke ljestvice (010), gdje 0 predstavlja odsustvo boli, a 10 predstavlja najgoru bol koju možete zamisliti. Procjene boli pomažu u donošenju odluka o liječenju, posebno u hitnoj pomoći, oporavku nakon operacije i liječenju kroničnih bolesti.

Za pacijente s dijabetesom ili rizik od metaboličkog sindroma, razina glukoze u krvi je kritičan parametar koji može ukazivati ​​na hipoglikemiju (niska razina šećera u krvi) ili hiperglikemiju (visoka razina šećera u krvir. Praćenje glukoze u krvi ključno je u liječenju dijabetesa, jer trajne visoke razine mogu dovesti do komplikacija kao što su oštećenje živaca, zatajenje bubrega i kardiovaskularne bolesti. Nasuprot tome, hipoglikemija može uzrokovati zbunjenost, napadaje ili gubitak svijesti.

Razina svijesti još je jedan vitalni pokazatelj, posebno kod trauma, neuroloških stanja i okruženja kritične njege. Alati poput Glasgowske ljestvice kome (GCS) koriste se za kvantificiranje pacijentove razine svijesti, reakcije i kognitivne funkcije. Ova je metrika osobito važna u praćenju pacijenata s ozljedama glave, moždanim udarom ili podvrgnutih anesteziji, jer promjene mogu signalizirati pogoršanje funkcije mozga.

Novi koncepti vitalnih znakova

Kako se medicina razvija, tako se razvija i koncept vitalnih znakova. Nove tehnologije i dublje razumijevanje ljudske fiziologije sve više proširuju opseg onoga što se smatra vitalnim. Neka od novih područja fokusa uključuju:

• Varijabilnost otkucaja srca (HRV)
• Ugljični dioksid na kraju plime (EtCO2)
• Razine laktata
• Indeks tjelesne mase (BMI)
• Nutritivni status
• Mjerni podaci o mentalnom zdravlju

Varijabilnost otkucaja srca odnosi se na varijaciju u vremenu između svakog otkucaja srca. Za razliku od otkucaja srca, koji je jednostavno broj otkucaja u minuti, HRV odražava sposobnost tijela da odgovori na stres, regulira funkciju autonomnog živčanog sustava i održava homeostazu. Visok HRV povezan je s dobrim zdravljem, dok nizak HRV može ukazivati ​​na stres, umor ili bolest. HRV se sve više prati u atletskim treninzima, jedinicama intenzivne njege (JIL), pa čak i u nosivim zdravstvenim uređajima, što odražava njegovu sve veću važnost kao pokazatelja općeg blagostanja.

EtCO2 je razina ugljičnog dioksida (CO2) koja se oslobađa na kraju izdisaja. Ovo je vitalni parametar kod kritično bolesnih pacijenata, posebno onih na mehaničkoj ventilaciji. Praćenje razine EtCO2 pomaže u procjeni primjerenosti ventilacije, budući da abnormalne razine mogu ukazivati ​​na zatajenje disanja, metaboličke neravnoteže ili neučinkovito oživljavanje u slučajevima srčanog zastoja.

Laktat je nusprodukt anaerobnog metabolizma, a povišene razine u krvi mogu ukazivati ​​na hipoksiju tkiva, sepsu ili metaboličku acidozu. Praćenje razine laktata, posebno u ustanovama kritične njege, ključno je za procjenu ozbiljnosti šoka ili učinkovitosti reanimacije. Povišene razine laktata znak su upozorenja za kliničare da bi se stanje pacijenta moglo pogoršati.

Iako nije vitalni znak u tradicionalnom smislu, indeks tjelesne mase (BMI) postao je ključna metrika u procjeni rizika pojedinca za bolesti kao što su dijabetes, bolesti srca i hipertenzija. BMI je izračun tjelesne masnoće osobe na temelju njihove visine i težine. Iako ima ograničenja (ne uzima u obzir mišićnu masu ili distribuciju masti), i dalje je široko korišten alat za identifikaciju pojedinaca kod kojih postoji rizik od stanja povezanih s pretilošću.

Kako se razumijevanje veze između prehrane i zdravlja produbljuje, praćenje stanja uhranjenosti pacijenta sve se više smatra vitalnim. U uvjetima kritične njege, pothranjenost može odgoditi zacjeljivanje, oslabiti imunološku funkciju i povećati rizik od komplikacija. Alati kao što je Subjektivna globalna procjena (SGA) i laboratorijske mjere poput razine albumina koriste se za procjenu stanja uhranjenosti, posebno kod ranjivih populacija kao što su starije osobe, pacijenti s rakom i oni s kroničnim bolestima.

Iako se tradicionalno ne smatraju dijelom vitalnih znakova, mjerenja mentalnog zdravlja dobivaju priznanje zbog svog utjecaja na cjelokupno zdravlje. Razine depresije, tjeskobe i stresa mogu utjecati na rezultate fizičkog zdravlja, utječući na sve, od imunološke funkcije do kardiovaskularnog zdravlja. U nekim okruženjima probir za probleme mentalnog zdravlja putem alata kao što je Upitnik o zdravlju pacijenata (PHQ9) za depresiju ili Skala generaliziranog anksioznog poremećaja sa 7 stavki (GAD7) sada se smatra ključnim dijelom skrbi za pacijente.

Budućnost vitalnih znakova: nosiva tehnologija, AI i daljinski nadzor

Kako ulazimo dalje u 21. stoljeće, budućnost zdravstvene skrbi oblikuje tehnološki napredak koji revolucionira način na koji pratimo vitalne znakove. Nosiva tehnologija, umjetna inteligencija (AI) i daljinski nadzor pružaju neviđene mogućnosti za kontinuirano mjerenje vitalnih znakova u stvarnom vremenu, omogućujući rano otkrivanje zdravstvenih problema i proaktivne intervencije. Ova transformacija ne samo da poboljšava tradicionalno razumijevanje vitalnih znakova, već i proširuje ono što smatramo kritičnim pokazateljima zdravlja.

Nosiva tehnologija donijela je promjenu paradigme u načinu praćenja vitalnih znakova. Uređaji kao što su pametni satovi, uređaji za praćenje fitnessa i specijalizirana medicinska nosiva oprema omogućili su kontinuirano i neinvazivno mjerenje vitalnih znakova, izvan kliničkih postavki. Ovi uređaji mogu pratiti parametre kao što su otkucaji srca, zasićenost kisikom, obrasci spavanja i još naprednije metrike kao što su varijabilnost otkucaja srca (HRV) i podaci elektrokardiograma (EKG.

Porast broja nosivih uređaja u zdravstvu donosi nekoliko značajnih prednosti:

1. Rano otkrivanje zdravstvenih problema: Kontinuirano praćenje omogućuje otkrivanje suptilnih promjena u vitalnim znakovima, omogućujući ranu dijagnozu stanja koja možda još nisu simptomatska. Na primjer, nosivi uređaji mogu otkriti aritmije, poput fibrilacije atrija (AFib), koje možda neće biti vidljive tijekom rutinskog pregleda, ali se mogu identificirati kroz dugotrajno praćenje otkucaja srca.
2. Osnaživanje i angažiranost pacijenata: Nosivi uređaji pacijentima daju veću kontrolu nad svojim zdravljem dopuštajući im praćenje vlastitih vitalnih znakova. Ova povećana svijest može dovesti do izbora zdravijeg načina života, kao što su bolje navike vježbanja, bolji san i poboljšano upravljanje stresom. Pacijenti s kroničnim stanjima poput dijabetesa ili hipertenzije mogu koristiti ove uređaje kako bi kontrolirali svoje zdravlje i dijelili podatke s pružateljima zdravstvenih usluga radi donošenja informiranijih odluka o liječenju.
3. Upravljanje kroničnim bolestima: Kontinuirano praćenje posebno je vrijedno za upravljanje kroničnim bolestima, gdje male promjene vitalnih znakova mogu signalizirati potrebu za intervencijom. Pacijenti sa zatajenjem srca, na primjer, mogu imati koristi od praćenja otkucaja srca, krvnog tlaka i razine kisika u stvarnom vremenu, što može upozoriti i pacijenta i pružatelja zdravstvene skrbi na pogoršanje stanja prije nego što eskalira.
4. Integracija podataka i strojno učenje: Nosivi uređaji često dolaze opremljeni AI i algoritmima strojnog učenja koji analiziraju trendove u prikupljenim podacima. Ovi algoritmi mogu identificirati obrasce koji mogu predvidjeti pogoršanje zdravlja. Na primjer, kod osoba s respiratornim problemima, kontinuirano praćenje SpO2 u kombinaciji s AI može predvidjeti egzacerbacije, omogućujući ranu intervenciju i sprječavajući hospitalizaciju.

Daljinsko praćenje pacijenata (RPM) još je jedan transformativni aspekt moderne zdravstvene skrbi koji kliničarima omogućuje praćenje vitalnih znakova pacijenata bez potrebe da oni budu fizički prisutni u zdravstvenoj ustanovi. RPM koristi kombinaciju nosivih uređaja, senzora i komunikacijske tehnologije za prikupljanje podataka o vitalnim znakovima i njihovo slanje pružateljima zdravstvenih usluga na analizu.

RPM je osobito koristan u liječenju pacijenata s kroničnim bolestima, starijih osoba ili onih koji se oporavljaju od operacije, budući da omogućuje stalni nadzor zdravstvenog stanja, a smanjuje potrebu za čestim osobnim posjetima. Ključne prednosti RPMa uključuju:

1. Smanjeni ponovni prijem u bolnicu: Kontinuiranim praćenjem vitalnih znakova i interveniranjem kada je to potrebno, pokazalo se da RPM smanjuje ponovni prijem u bolnicu, posebno za stanja kao što su zatajenje srca, KOPB i hipertenzija. Rano otkrivanje pogoršanja zdravlja može spriječiti krize koje bi inače dovele do posjeta hitnoj službi ili boravka u bolnici.
2. Iskorišćena zdravstvena skrb: RPM smanjuje opterećenje zdravstvenih sustava minimiziranjem potrebe za prijemom u bolnicu i osobnim posjetima, koji su i skupi i dugotrajni. Pacijenti mogu dobiti visokokvalitetnu njegu iz udobnosti vlastitog doma, čime se smanjuje vrijeme putovanja, gužva u čekaonici i infekcije povezane sa zdravstvenom skrbi.
3. Personalizirana skrb: podaci prikupljeni putem RPMa omogućuju pružateljima zdravstvenih usluga da prilagode planove skrbi specifičnim potrebama svakog pacijenta. Na primjer, u bolesnika s dijabetesom, praćenje glukoze u krvi u stvarnom vremenu pomoću kontinuiranih monitora glukoze (CGM) može omogućiti precizne prilagodbe doza inzulina, prehrambenih preporuka i razina aktivnosti.
4. Poboljšani zdravstveni ishodi: RPM može dovesti do boljih ishoda za pacijente omogućavanjem pravovremenih intervencija. U starijih pacijenata ili onih s više komorbiditeta, suptilne promjene u vitalnim znakovima poput krvnog tlaka ili brzine disanja mogu signalizirati temeljne probleme, koji se mogu riješiti prije nego što napreduju do ozbiljnijih komplikacija.

Umjetna inteligencija (AI) brzo je postala ključni alat u modernoj zdravstvenoj skrbi, a njezina primjena u području vitalnih znakova pokazala se transformativnom. AI je posebno vrijedan u tumačenju velikih skupova podataka koje generiraju nosivi uređaji i RPM, identificiranju uzoraka i predviđanju zdravstvenih ishoda. Neki od načina na koje AI unapređuje praćenje vitalnih znakova uključuju:

1. Prediktivna analitika: AI algoritemthms može analizirati kontinuirane tokove podataka o vitalnim znakovima kako bi identificirao obrasce koji možda nisu vidljivi ljudskim promatračima. Ovi algoritmi mogu predvidjeti zdravstvene krize prije nego što se dogode otkrivanjem ranih znakova fiziološkog stresa ili neravnoteže. Na primjer, kod pacijenata sa sepsom, umjetna inteligencija može analizirati vitalne znakove poput otkucaja srca, brzine disanja i krvnog tlaka kako bi predvidjela početak sepse satima prije nego što postane klinički očita.
2. Podrška odlučivanju u stvarnom vremenu: AI može pomoći pružateljima zdravstvenih usluga nudeći podršku odlučivanju u stvarnom vremenu na temelju analize podataka o vitalnim znakovima. Na primjer, sustavi podrške kliničkom odlučivanju vođeni umjetnom inteligencijom mogu upozoriti kliničare na abnormalne trendove krvnog tlaka ili zasićenja kisikom, omogućujući brze intervencije koje bi mogle spriječiti nepovoljne ishode.
3. Personalizirani zdravstveni uvidi: AI sustavi mogu pružiti personalizirane uvide analizom podataka pojedinačnih pacijenata tijekom vremena. Razumijevanjem jedinstvene osnovne vrijednosti vitalnih znakova svakog pacijenta, umjetna inteligencija može otkriti kada se pojave odstupanja, nudeći prilagođeni pristup upravljanju zdravstvenom skrbi. Na primjer, pacijent čija varijabilnost otkucaja srca (HRV) značajno opada tijekom nekoliko dana možda doživljava povećani stres ili rani znak bolesti, što zahtijeva pregled zdravstvenog stanja pacijenta.
4. Automatizacija u zdravstvu: umjetna inteligencija može automatizirati rutinske zadatke, kao što je praćenje vitalnih znakova i prepoznavanje potencijalnih zdravstvenih problema, oslobađajući pružatelje zdravstvenih usluga da se usredotoče na složenije potrebe pacijenata. Ovo je posebno vrijedno u okruženjima visokog stresa kao što su jedinice intenzivne njege (JIL), gdje kliničari moraju upravljati s više pacijenata sa kontinuiranim fluktuacijama vitalnih znakova. AI može pomoći u određivanju prioriteta pacijenata kojima je potrebna hitna pomoć.

Proširenje definicije vitalnih znakova: izvan fizičkih parametara

Iako fizička mjerenja kao što su broj otkucaja srca, brzina disanja i zasićenost kisikom ostaju središnja u konceptu vitalnih znakova, sve se više shvaća da zdravlje obuhvaća više od fizioloških parametara. Suvremeno zdravstveno okruženje sve više uključuje metrike povezane s mentalnim, emocionalnim i društvenim zdravljem kao dio sveobuhvatnog pristupa skrbi za pacijente.

Mentalno zdravlje sada se smatra bitnom komponentom općeg blagostanja, a stres i emocionalna stanja imaju značajan utjecaj na fizičko zdravlje. Poznato je da kronični stres, tjeskoba i depresija povećavaju rizik od srčanih bolesti, slabe imunološki sustav i pogoršavaju kronična stanja poput dijabetesa i hipertenzije.

Nosivi uređaji i mobilne aplikacije počinju uključivati ​​značajke koje mjere razinu stresa putem proksija kao što su varijabilnost otkucaja srca (HRV), obrasci spavanja i vodljivost kože. Praćenje mentalnog zdravlja u stvarnom vremenu pruža kliničarima i pacijentima potpuniju sliku dobrobiti, što omogućuje rane intervencije kao što su tehnike smanjenja stresa, savjetovanje ili prilagodbe lijekova.

Socijalne determinante zdravlja, uključujući čimbenike poput društvene izolacije, radnog statusa i životnih uvjeta, sve se više prepoznaju kao vitalni pokazatelji zdravlja pacijenata. Pacijenti koji su društveno izolirani ili se suočavaju s ekonomskim poteškoćama izloženi su većem riziku od niza zdravstvenih problema, od poremećaja mentalnog zdravlja do odgođenog oporavka od operacije.

Neki zdravstveni sustavi počinju integrirati pokazatelje socijalnog zdravlja u planove skrbi za pacijente, identificirajući pacijente s većim rizikom od loših ishoda zbog nefizičkih čimbenika. Rješavanje ovih društvenih odrednica, putem usluga podrške kao što su socijalni radnici, savjetovanje ili resursi zajednice, može značajno poboljšati zdravstvene ishode pacijenata i smanjiti razlike u zdravstvenoj skrbi.

Spavanje je ključni čimbenik u održavanju cjelokupnog zdravlja, a loš san povezan je s nizom štetnih ishoda, uključujući pretilost, kardiovaskularne bolesti i kognitivni pad. Nosivi uređaji koji prate faze, trajanje i kvalitetu sna daju vrijedne podatke o tome koliko se dobro osoba odmara. Uključivanjem kvalitete sna kao vitalnog znaka, pružatelji zdravstvenih usluga mogu ponuditi bolji uvid u stanja kao što su nesanica, apneja za vrijeme spavanja i utjecaj kroničnih bolesti na obrasce spavanja.

Praćenje spavanja tijekom vremena nudi i uvid u šire zdravstvene trendove. Na primjer, naglo smanjenje kvalitete sna može ukazivati ​​na početak bolesti, stres ili promjenu u učinkovitosti lijekova.

Buduće smjernice za praćenje vitalnih znakova

Budućnost praćenja vitalnih znakova obećava da će biti stalna inovacija, s integracijom novih tehnologija i metrika u svakodnevnu zdravstvenu skrb. Neka područja uzbudljivog razvoja uključuju:

1. Biomarkeri kao vitalni znakovi: Kako istraživanje napreduje, identifikacija specifičnih biomarkera — poput onih koji pokazujuupala, napredovanje raka ili metabolička funkcija — mogu postati dio rutinskog praćenja vitalnih znakova. Biomarkeri temeljeni na krvi ili čak neinvazivni biosenzori mogli bi pružiti povratne informacije u stvarnom vremenu o unutarnjem zdravstvenom statusu osobe, nadopunjavajući tradicionalne vitalne znakove.
2. Genomsko i epigenetsko praćenje: napredak u genomici i epigenetici utire put personaliziranijoj medicini, gdje bi genetski sastav osobe i obrasci ekspresije gena mogli postati dio profila vitalnih znakova. Na primjer, pojedincima s genetskom predispozicijom za određene bolesti mogli bi dati tumačenje vitalnih znakova u svjetlu tih rizika, što bi omogućilo ranije otkrivanje i prilagođene intervencije.
3. Integracija s Internetom stvari (IoT): Internet stvari (IoT) povezuje svakodnevne uređaje s internetom, omogućujući besprijekornu razmjenu podataka. U zdravstvenom prostoru to bi moglo značiti integraciju kućnih uređaja poput pametnih hladnjaka, koji prate unos hrane, s nosivim uređajima koji prate fizičku aktivnost i vitalne znakove. Ovaj holistički pristup pružio bi sveobuhvatniji pogled na zdravlje pojedinca, što bi dovelo do personaliziranijih planova skrbi.
4. Dijagnostika utemeljena na umjetnoj inteligenciji: AI će se nastaviti razvijati, potencijalno dovodeći do stvaranja dijagnostičkih alata pokretanih umjetnom inteligencijom koji mogu autonomno tumačiti podatke o vitalnim znakovima i dijagnosticirati stanja. Ovi sustavi umjetne inteligencije mogli bi raditi zajedno sa zdravstvenim radnicima kako bi ponudili preciznije, pravovremene dijagnoze i čak predložili tretmane na temelju kontinuirane analize podataka.

Zaključak: Nova era vitalnih znakova

Tradicionalni koncept vitalnih znakova — ograničen na tjelesnu temperaturu, otkucaje srca, brzinu disanja i krvni tlak — razvija se kako bi obuhvatio puno širi raspon fizioloških, mentalnih, pa čak i društvenih pokazatelja. Integracija nosive tehnologije, umjetne inteligencije i daljinskog praćenja pacijenata mijenja način na koji pratimo i tumačimo te vitalne znakove, nudeći neviđene mogućnosti za rano otkrivanje, personaliziranu skrb i poboljšane ishode pacijenata.

Budućnost praćenja vitalnih znakova je ekspanzivna, s novim metrikama kao što su varijabilnost otkucaja srca, kvaliteta sna, pa čak i genetski markeri koji će postati dio rutinskih procjena zdravstvene zaštite. Ova će transformacija nedvojbeno dovesti do proaktivnijih, preventivnijih pristupa zdravstvenoj skrbi, čime će se u konačnici poboljšati kvaliteta života i produljiti dugovječnost ljudi diljem svijeta.

Kako nastavljamo prihvaćati ovaj tehnološki napredak, definicija vitalnih znakova će se još više proširiti, obuhvaćajući složenost ljudskog zdravlja na načine koji su nekada bili nezamislivi. Rezultat će biti sustav zdravstvene zaštite koji je osjetljiviji, personaliziran i opremljen da zadovolji potrebe populacije koja sve više osvještava zdravlje.